Posljednjih mjeseci sve više je prisutna spoznaja o mogućnosti nestanka fosilne energije i smanjenja proizvodnje hrane. U tim okolnostima je za svako nacionalno gospodarstvo važno znati postoji li dovoljna proizvodnja hrane, odnosno da li ce se i kako u buducnosti proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe. Važno je okrenuti se prema vlastitoj proizvodnji te na održiv i razuman nacin obnoviti vlastite proizvodne resurse koristeci pri tome prirodne prednosti koje RH posjeduje. Prije svega, identikacija ovisnosti o životinjskim i biljnim vrstama u okruženju treba postati imperativ. Nestrucnim zahvatima u prirodi ugrožava se život drugih vrsta, cime se narušava ravnoteža ekosustava i na kraju ugrožava se vlastiti opstanak. Ljudska populacija povecava se velikom brzinom, tako se procjenjuje da ce 2050. godine na Zemlji biti više od 12 milijardi ljudi. To podrazumijeva veliku potrebu za hranom uz istovremeni postupan nestanak fosilnih goriva i povecanje iskorištenja obnovljivih izvora energije. Uzmu li se u obzir klimatske promjene dolazi se do zakljucka da ce hrana postati sve skuplja odnosno sve nedostupnija.

Sve navedeno daje jasan znak da je potreba za vlastitom proizvodnjom hrane znacajna komponenta nacionalnog gospodarstva. S druge strane potrošaci hrane pravilnim odabirom hrane i njezinog porijekla mogu utjecati na proizvodnju i vlastito zdravlje. Konzumirajuci brzu prehranu koja nije proizvedena na održiv nacin i koja se uvozi uvozi uništava se vlastita proizvodnja. Nasuprot tome, konzumirajuci domacu, pravilno uzgojenu hranu proizvedenu od ljudi koji žive u našoj neposrednoj blizini, koje cak i poznajemo, koji imaju razlicite biljne sorte i životinjske pasmine (izmeu ostalog i stare izvorne) i za koje je poznato kako hrane životinje, kako ih njeguju i kako se brinu o njima, ne samo da cuvamo biološku raznolikost i jacamo vlastitu proizvodnju nego se i bolje i zdravije hranimo.

Stoga upoznajmo ljude koji za nas proizvode voce i povrce, mlijeko, jaja, koji peku kruh i peciva. Djecu u vrticima i osnovnim školama, od najranije dobi treba voditi u prirodu i selo kako bi im se pokazalo što se iz tla može proizvesti i koji je tradicionalni put proizvodnje i pripreme hrane. Taj put je zacjelo najprirodniji i najzdraviji. Namjera je pozvati roditelje i djecu u obilazak tržnice ne samo na ovaj sajam nego ovaj obicaj uciniti tjednom praksom. Tržnica nije samo mjesto kupovine hrane vec je mjesto dobivanja informacija o hrani, stjecanja novih prijateljstava i zdravih prehrambenih navika.laska na tržnicu (plac)

Preuzmite cijeli promotivni letak akcije ovdje...
Preuzmite cijelu brošuru ovdje...